SVETA ZEMLJA

Hodočasnički pohod Isusovoj zemaljskoj domovini

Krajem listopada smo (23.-30.), pohodili zemaljsku domovinu našega Gospodina. I ovoga puta se veoma zorno pokazalo, kako je pravodobna i sustavna priprema temeljni preduvjet uspjeha svakog projekta bez obzira na njegov programski i tematski sadržaj. Ni hodočasnički programi, dakako, nisu izuzeti iz te iskustvene i prirodne zakonitosti. Duboko svjesni upravo te činjenice, koja se i u našim pastoralno-organizacijskim nastojanjima toliko puta snažno potvrdila, ovom hodočašću smo pristupili smo s iznimnom sustavnošću na svim razinama. Tehničko-organizacijski dio programa povjerili smo tvrtki ATI iz Pule, dok je duhovno-obavijesnu pripremu, kako to i priliči, preuzela naša Misija. U tu svrhu smo otisnuli i pravodobno podijelili hodočasnicima prigodni Vodič s kratkim povijesnim sažetcima biblijskih događaja i opisom mjesta koja samo kanili pohoditi. Uz taj čisto obavijesni dio, prigodni Vodič je nudio bogat izbor molitava za svaku prigodu i nakanu, kao i mnoštvo liturgijskih i hodočasničkih pjesama, prikladnih za ovakve iznimne prigode.
Euharistijska slavlja, koja su naizmjenično predvodili naš misionar fra Mićo Pinjuh i fra Božo Lujić, umirovljeni profesor biblijskih znanosti iz Zagreba i naš stručni voditelj za ovu prigodu, bila su središnji događaji svakodnevnih (veoma zahtjevnih!) programskih cjelina. Svete mise smo slavili dva puta u bazilici Sv. Groba, te po jedanput na brdu Tabor u samostanu časnih sestara karmelićanki, u Getsemanskom vrtu, u Betlehemu i Ain Karemu. U središtu naših euharistijskih nakana bili su naizmjenično naše obitelji, posrnula naša braća i sestre, prijatelji, dobročinitelji, bolesnici... Molilo se i pjevalo pobožno i sabrano, s punom svješću o svetosti mjesta na kojima smo imali radost i čast slaviti Boga. Nbrajati ovdje poimenično sva mjesta koja smo u tih 6 veoma napornih i blagoslovljenih dana pohodili, držimo suvišnim. Dostatno je reći da smo pohodili sva, trenutno dostupna mjesta, koja je sam Isus svojom nazočnošću i djelima svojedobno posvetio od Betlehema do Golgote te brojna spomenička odredišta važna za izraelsku (a neizravno i za svjetsku!) povijest i budućnost.
Sada, nakon što su se dojmovo sredili i osjećaji posložili, možemo razložno reći da je to bio izniman tjedan u svakom duhovnom, obrazovnom i odgojnom smislu, vrijedan opetovanog sjećanja i radosnog pamćenja. Tu činjenicu imao zahvaliti ponajprije samom Gospodinu Bogu, a potom i vodstvu duhovnom, stručnom i organizacijskom - ovoga hodočašća koje je tiho, nenametljivo i savršeno funkcioniralo. Fra Božo je s našom hodočasničkom skupinom proslavio svoj 105. pohod Izraelu u ulozi stručnoga vodiča. No, unatoč toj činjenici, ni u jednom trenutku se u njegovu govoru nije osjetila zasićenost. Govorio je s jednakim žarom prvoga i zadnjega dana i tijekom svakoga dana svejedno jesmo li se vozili busom ili bili u nekom od programom predviđenih odredišta. Našim na koji je tumačio pojedine biblijske i povijesne događaje, mogla se iščitati veoma široka biblijska i opća naobrazba s jedne, te neskrivena ljubav prema „poslu“ koji je s toliko žara obavljao.