MISIONAROVA USKRSNA ČESTITKA Cijenjene suradnice i suradnici, poštovani i dragi prijatelji, sestre i braćo u Kristu!
Jedna stara i veoma poučna legenda govori o bogatašu, koji je sanjao da je umro i došao u nebo. Sveti Petar ga je, kao pristojan domaćin, lijepo primio i poveo u obilazak rajskim prostranstvima , koja su nudila brojne i zadivljujuće prizore. Dok su tako, opušteno čavrljajući, prolazili jednom ulicom koju su krasile raskošne vile, bogatašev pogled se iznenada zaustavi na jednoj koja mu se posebno dopala. Okrenuo se svom domaćinu zanimajući se tko u toj kući živi. To je nebesko prebivalište tvoga sluge Ivana, odgovori mu Petar kratko. No, dobro, veselo će bogataš, ako je moj sluga dobio takvu vilu, mogu misliti kakav će tek biti moj novi dom! Petar je na tu njegovu spontanu primjedbu mudro prešutio. Nastavili su obilazak i uskoro stigli u jednu posve neuglednu uličicu u kojoj su bile male i skromne kućice. Ti ćeš živjeti u toj kućici, reče sv. Petar pokazujući mu neki kućerak. Ja? U toj kolibi?! silno iznenađen i razočaran poviče bogataš. To je, nastavio je mirno njegov nebeski domaćin, najbolje što sam ti mogao napraviti. Moraš, naime, znati da mi ovdje gradimo kuće isključivo sredstvima koja nam šaljete dok ste još na zemlji. Bogataš se, tako veli legenda, nakon tih Petrovih riječi naglo probudio iz neugodnog sna, prestrašen izjurio u vrt gdje su ga u osvit dana, blijeda i posve izbezumljena, pronašli njegovi ukućani.
Poštovani i dragi prijatelji!
Posvemašnja skrb (duhovna i materijalna!) za svoju obitelj, budućnost svoje djece i svoj ovozemaljski dom, čovjekova je neotuđiva obveza ljudskog i božanskog podrijetla istodobno. Problem nastaje kada čovjek, iz nekoga razloga, ugrozi to toliko potrebno prirodno ravnovjesje. Kada sve svoje moći, umne, fizičke i duhovne, usmjeri samo k jednomu cilju, onomu s isključivo materijalnim i hedonističkim predznakom - ne mareći za svoj dom u vječnosti koji se, za razliku od naših zemaljskih obitavališta, nakon što konačno kucne naš čas, više neće moći ni uljepšati, ni popraviti. Na tu stvarnost nas je i sam Uskrsli svojedobno ozbiljno upozorio (Mt 6, 19-20), govoreći o potrebi stjecanja blaga na zemlji koje hrđa i moljac ne izjedaju, niti ga kradljivci mogu otuđiti. Živo se nadam, dragi moji, da i s vama, svojim cijenjenim suradnicima, poštovanim i dragim prijateljima i vjernicima, dijelim vrsto uvjerenje, kako je i ova neugodna pošast, koja već mjesecima čitav svijet drži u silnoj neizvjesnosti i razložnom strahu, unatoč svim gubitcima koji - što je već sada veoma izvjesno! - neće biti ni mali, ni lako nadoknadivi, ipak iznimna i (usudio bih se reći!) milosna prigoda da se zaustavimo, da sami i zajedno sa svojim obiteljima temeljito razmislimo o dosadašnjim ljestvicama naših životnih vrjednosti o našim životnim prioritetima. Učinimo to imajući na umu svu nemoć, neskriven strah i sve očitiju manjkavost tehničkih i medicinskih dostignuća, kojima je svijet, sve do jučer, pripisivao gotovo božansku svemoć. Ako tom procesu pristupimo odgovorno i sustavno, veliki su izgledi da će se u našim dušama i obiteljima dogoditi velike i spasonosne promjene, svojstvene razumnim bićima, obilježenim neizbisivim znakom svoga Stvoritelja. Skrbimo i dalje, predano i odgovorno, za svoje obitelji i zemaljski dom, ne zanemarujući neprijepornu istinu da se naš dom u onostranosti gradi isključivo materijalom, koji onamo šaljemo dok smo s ove strane.
Svima vama, dragi moji, vašim cijenjenim obiteljima i dragim vam osobama, želim sretan i blagoslovljen Uskrs i toplo vas pozdravljam.
Vaš fra Mićo |
